Još se ne smiruju reakcije na nedavni bruxelleski summit gdje su čelnici država ili vlada nakon dugih pregovora izabrali novo vodstvo Europske unije. Aktualni predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker drži da taj izbor baš i nije bio transparentan. Manfred Weber, do tog summita najizgledniji kandidat za Junckerova nasljednika, ne skriva svoje razočaranje te se žali u intervjuima kako mu je presudila osovina francuskog i mađarskog čelnika Emmanuela Macrona i Viktora Orbana i to temeljem zakulisnih razgovora kojima su poništeni izborni rezultati.
Njemačka kancelarka Angela Merkel uglavnom šuti zbog odnosa u svojoj vladi jer njezinu ministricu i dugogodišnju odanu suradnicu Ursulu von der Leyen koja je odabrana za novu čelnicu Europske komisije ne podržava SPD, njen koalicijski partner. U periodu do njenog potvrđivanja u Europskom parlamentu, gdje se ne isključuju problemi, ali većina je mišljenja da će ipak proći, svaka od strana u tim pregovorima zbraja što je tko dobio a što izgubio.
Čelnici iz istočne Europe likuju što za nasljednika Junckera nije izabran Frans Timmermans, vodeći (spitzen) kandidat socijalista koji ih je tijekom kampanje oštro kritizirao zbog migrantske politike i nepoštovanja europskih pravnih stečevina. Drugi, pak, poput hrvatskog premijera Plenkovića ustravaju kako su oni pobijedili jer novi čelnik Komisije dolazi iz stranke koja je na EU izborima dobila relativnu većinu, dakle, pučana. Pritom je, barem prema bruxelleskim kuloarima, boreći se za to načelo, Plenković htio ponešto ušićariti i za sebe.
Zadovoljna može dijelom biti i Merkel jer, iako je propao njen sustav vodećih kandidata, ipak će jedna Njemica biti na čelu Unije, što nije propustila naglasiti. Što se Webera tiče, za njim neće dugo žaliti jer on ionako dolazi iz bavarskog CSU-a s kojim ima zategnute odnose. Tko je onda pravi pobjednik ovih pregovora? Analitičari su tu prilično jasni. Francuski predsjednik Emmanuel Macron. Najprije je srušio sustav vodećih kandidata izvevši to vrlo lukavo.
Prvo je, želeći eliminirati Webera, sklopio savez s Orbanom kojeg je inače ne tako davno kritizirao kao „nacionalista“ i „ludu glavu koja laže svom narodu“. Potom je s najvećom zagovornicom tog sustava Angelom Merkel u japanskoj Osaki na summitu G20 dogovorio izbor socijalista Timmermansa za Junckerova nasljednika. Na kraju je, kada su se Orbanu u protivljenju Timmermansa pridružili čelnici iz istočne Europe zajedno s hrvatskim premijerom Plenkovićem, svima njima iza leđa s njemačkom kancelarkom dogovorio potpuno novu strukturu koju dotada nitko nije ni spominjao.
Za čelnicu Komisije odabrana je von der Leyen, Njemica, ali rođena u Bruxellesu. Mediji o njoj pišu kao o frankofilnoj političarki kojoj je francuski jedan od maternjih jezika. Dolazi iz reda pučana, pa je i Plenković s time zadovoljan, iako u toj novoj strukturi vjerojatno nema mjesta za njega. Za predsjednika Europskog vijeća izabran je liberal Charles Michel, koji dolazi iz Valonije, frankofononog dijela Belgije. Šefica Europske središnje banke bit će Francuskinja Christine Lagarde, dosadašnja čelnica Međunarodnog monetarnog fonda.
Utješne funkcije dodijeljene su Španjolcima, socijalist Josep Borell bit će povjerenik za vanjske i sigurnosne poslove, te Talijanima čiji je zastupnik socijalist David Sassoli već izabran za predsjednika Europskog parlamenta, kako bi podržali ovakav izbor. Francuski mediji, ali ne samo oni, pišu da je Macron zapravo jedini pobjednik. Vratio se u Pariz kao Napoleon nakon svojih uspješnih vojnih pothvata, napisao je Liberation. Srušio je njemački model 'spitzen' kandidata, a na tri glavne funkcije EU-a izabrane su osobe po njegovoj volji.
Dijelom može biti zadovoljna i Merkel jer neformalna europska vlada dolazi u njemačke ruke. Ostali, pogotovo oni iz istočne Europe, nisu dobili ništa. Bili su važni dok je trebalo voditi borbu protiv izbora nekih od čelnika, a na kraju, pri raspodjeli kolača, ostali su i bez mrvica.
Ovo bruxellesko dogovaranje je pokazalo i kakav će biti novi odnos snaga u Europi nakon Brexita. Sve bitno dogovarat će se između Francuske i Njemačke, većini ostalih ipak prepuštene samo sporedne uloge. Sa skorim odlaskom Merkel koja je dugo godina, kako se držalo, bila vladarica Europe, sada valja računati na Macrona kao političara koji se trsi zauzeti njeno mjesto.
Foto: Michael Kappeler/DPA
My blog posted with SteemPress : https://teleskop.hr/macron-merkel-plenkovic